Nakon duge zime, snježnih i ledenih padalina i hladnoće, Gorani će ove godine s posebnom radošću dočekati prve vjesnike ljepšeg vremena, uz ponovnu radost priprema za Uskrs, blagdan nade i buđenja iz zimskog sna. U proljeće počinje novi život, a upravo Uskrs simbolizira novo razdoblje započinjanja novog godišnjeg ciklusa, nakon što je prošli završio smrću prirode u zimi. Priroda se budi i uskrsava i nakon zimskog mirovanja, nastaje novo doba pupanja novog života.
U Gorskom kotaru običaji Uskrsa se od najstarijih vremena prenose s koljena na koljeno. Nekada je ovdje život bio vrlo težak, bilo je puno djece, puno gladnih usta, a upravo ovo doba, na prijelazu iz zime na proljeće hlapile su zalihe hrane, stoga je dobro došao običaj korizme. Naime, nakon pusnog “ludovanja” u narodnom običajnom kalendaru slijedi razdoblje takozvanog “pročišćavanja” koje počinje od Pepelnice i traje sedam tjedana sve do Uskrsa. To je razdoblje posta i odricanja, običaj koji je nastao na temelju vjerovanja da se uzdržavanjem od blagovanja različitog obilja može zadobiti Božja milost. No, objašnjenje takvog ponašanja, osim vjerskog utjecaja, možemo pronaći i u tome što je u tom vremenu priroda iscrpljena, te miruje između zime i nadolazećeg proljeća. U prošlosti, ti su mjeseci bili gospodarski najteži za seljačka imanja, pa su zahtijevali skromnost u hrani i piću.
U tom periodu nisu se održavale ni svadbe, jer se smatralo da čovjek ne griješi dušu samo onda kad obilato jede, nego i kad se pretjerano veseli. U stara vremena, kad se oblikovao korizmeni jelovnik, iscrpljenost zaliha hrane poklapala se s korizmenim razdobljem posta. Tako je poslije zime u goranskim smočnicama ponestajalo mesa od kolinja (osim šunke koja se čuvala za Uskrs), perad je bila prorijeđena, našlo se krumpira, zelja, brašna, kukuruznog brašna, mlijeka i mliječnih proizvoda, sušenog povrća i voća. Prema tim posnim zalihama oblikovao se i korizmeni jelovnik. Pripremalo se kiselo zelje, kisela repa, fažol i krumpir, pečeni krumpir, kuhani krumpir začinjen s malo masnoće ili začinjena palenta, palenta i mlijeko, kukuruznica ili šmorn, sir i vrhnje, mlijeko i domaći kruh te kompoti od sušenog voća. Kruh se pekao od domaće pšenice. Bio je to crni kruh u kojem su bili komadići od zrnja pšenice i drugog zrnja. Nešto poput današnjeg integralnog kruha. Samo nedjeljom se kuhalo meso, najčešće govedina (otprilike kilogram mesa na obitelj od osam članova) kada se na stolu našla juha, govedina sa sosom od luka i kuhani krumpir.
Danas je značenje korizmenog razdoblja osjetno ublaženo te se nemrs održava u korizmene petke, a post na početku i kraju tog razdoblja, na Pepelnicu i Veliki petak. Osim pokorničkih i vjerskih razloga, korizmeni jelovnik se u novije vrijeme često koristi zbog suzbijanja bolesti uzrokovanih nepravilnom prehranom. Posna razdoblja prilika su da organizam barem kroz neko vrijeme predahne od teške hrane bogate masnoćama i mesa pa u te dane Gorani danas češće uživaju i u okusu finih i zdravih riba.